Čitam malo stare postove...
I, nevjerojatno kako ljudi mogu sami sebe iznenaditi...
U ovo blagdansko vrijeme, dočekivanja Božića, osjećam se čudno. Iako sam si kupio jako lijep poklon za Božić, ne osjećam se ispunjenim i sretnim. Oko mene su ljudi konstantno u grču i deru se jedni na druge. Konačno malo odmora od posla i onda dođem kući a tamo još gore. Gdje je nestao Božić? Ili bolje, kako kaže Bare: Gdje je nestao čovjek? Danas se blagdani svode na bjesomučno čišćenje kuće, još bjesomučnije pečenje kolača: da sve bude na vrijeme. Izderavanja, tjeranja... Tada i molitva postaje teret i obaveza koju moraš obaviti da bi obitelj bila zadovoljna. Onda se sjetim djetinjstva, prijašnjih Božića i odjednom osjetim kao da mi je netko posegnuo rukom u nutrinu mog bića i iščupao nešto jako vrijedno. Pokloni, znam, nisu bitni, ali u ovom svijetu multimedijalnih čuda i informacijskih majstorija. I, kako sada nekoga koji brije na te stvari, obradovati nekom sitnicom, poljupcem ili lijepom riječi? Ah, prijatelji moji, teške riječi za ove blagdanske dane, mira, ljubavi i veselja. Budite sretni, dragi moji! Vaš jedini pravi SMJEŠKO! |
Osjetih se potrebnim
|
Ha!
Evo, mene, konacno!!! I ja dosao na red! Eto, godisnji su vec debelo iza nas, tu je skola, faks, posao...
I naravno- stres! No, mora li uvijek biti tako??? Nekakva visednevna-mjesecna-godisnja rutina!!! Danas sam gledao jedan film koji me potaknuo da malo razmislim o svojim planovima za budućnost i shvatio sam da se najmanje bavim onime što me najviše raduje. Dozvolio sam da mi obveze i glupa neka nastojanja ka preživljavaju oduzmu onu istinsku iskru koja me čini sretnim... Ne dozvolite ovo sebi! Budite si dosljedni, ma koliko to boljelo ljude oko vas... Koliko god vam se to činilo neljudsko, sebično i / ili neodgovorno. Budite spontani i slušajte onaj mali, tihi glasić koji šapuće u nutrini vaše duše, onaj glas koji vas poznaje onakve kakvi vi stvarno jeste, a ne onakvi kakvima biste željeli da vas drugi vide... Al, na kraju krajeva, ljudi! Sjetite se!!! Ima nade!!! Viknimo zajedno! Ima nade! IMA NADE! IMAAAAA NADEEEE! Puno pozdrava, ljubavi i toplih želja od vašeg jedinog smješka! Zauvijek me nosite i sjetite me se kad god u neku poruku ubacite (smješka) |
Potvrdio sam teoriju i u stvarnom zivotu!!!
Hodao sam ovaj vikend po gradu malo pijan (citaj strgan ko majka) i govorio prolaznicima: Sretno ljudi u zivotu, ima nade!
I mogu vam reci da sam naisao samo na pozitivnu kritiku. Ljudi su s odusevljenjem prihvacali moje zelje i meni odgovarali isto tako. Bas sam bio sretan!!! |
Evo jedan Biblijski vic
...Mnogi ljudi i danas kada pisu brojku 7 stavljaju crtcu u
doljnji dio broja. Ta crtica u teoriji ne postoji, ne moze se naci ni na tastaruri, ni na kalkulatoru....No znate li odakle dolazi ta navika? Ona, je naime nastala jos davno u doba kada se Mojsije popeo na planinu da bi zapisao 10 zapovijedi... I kad je dosao do sedme zapovijedi rece mu Bog: " Ne pozeli zenu bliznjega svoga" Nakon muka i tisine narod povice: " Precrtaj 7 !!!!!!!" Amen! |
Zatrubi, ako volis Isusa!
Nedavno sam prolazio kraj jedne knjizare s knjigama religioznog sadrzaja i zapela mi je za oko auto-naljepnica "Zatrubi, ako volis Isusa!" Bio sam dobro raspolozen i buduci da sam upravo dolazio s uspjesnog nastupa crkvenog zbora, kupio sam naljepnicu i nalijepio je na svoj auto. Covjece, bas sam sretan sto sam to ucinio! Ovo sto cu vam sada ispripovijediti spada u ono najdivnije sto sam ikad dozivio. Stajao sam pred crvenim svjetlom na semaforu i dok sam razmisljao o Gospodinu i Njegovoj dobroti, upalilo se zeleno svjetlo bez da sam ja to primijetio. Na srecu bio je tamo jos netko tko je volio Isusa, jer da taj nije zatrubio, ne bih to bio nikad primijetio. Primijetio sam, naime, kako MNOGO ljudi voli Isusa! Dok sam tako stajao, poceo je tip iza mene trubiti kao divlji i nagnuo se kroz prozor svog automobila i zavikao: - Za Boga miloga, kreni! Kreni!? S kojim zanosom je taj covjek volio Isusa! Onda su svi poceli trubiti, pa sam se i ja nagnuo kroz prozor i mahnuo i nasmijesio se svim tim vjernicima. Cak sam i vise puta zatrubio da bih na taj nacin i ja bio sudionikom njihove ljubavi. Tada sam ugledao jednog covjeka koji mi je domahivao s ispruzenim srednjim prstom. Upitao sam svoju kcer na zadnjem sjedistu sto to znaci, a ona mi je odgovorila da je to najvjerojatnije neki havajski pozdrav srece ili tako nesto. A ja jos nikad prije nisam sreo nekoga s Havaja, pa sam na isti nacin uzvratio pozdrav. Moja kcer je pukla od smijeha. Ocito je i ona uzivala u tom religioznom iskustvu. Neki ljudi su bili toliko obuzeti radoscu trenutka da su izasli iz svojih automobila i dosli k meni. Kladim se da su htjeli znati koju crkvu posjecujem ili su jednostavno htjeli sa mnom zajedno moliti, ali sam u tom trenutku primijetio zeleno svjetlo na semaforu. Zato sam jednostavno jos jedamput smijeseci se domahnuo svojoj braci i sestrama i odvezao se. Onda sam primijetio da sam ja bio jedini auto koji je uspio prijeci krizanje prije nego se ponovno upalilo crveno. Bio sam malo zalostan, jer sam morao ostaviti sve te dobre ljude nakon toliko bozanske ljubavi koju smo zajednicki uzivali. Zato sam malo usporio, jos jedamput se nagnuo iz auta i pozdravio ih posljednji puta havajskim pozdravom srece udaljavajuci se od raskrsca. -- "Gravitation cannot be held responsible for people falling in love..." |
Danas sam sretan...
|
Hmmmm....
|
Autogeni trening
Evo, danas ćemo pokušati jedan cyber autogeni trening. Ne cyber-sex, već cyber-autogeni trening!
Dakle, za početak: Uključite najmirniju i najopuštajuću glazbu bez vokala, dakle samo instrumentalnu glazbu! Čak ni Vangelis vam nije dovoljno dobar. Najbolje bi bilo neku istočnjačku na onim kitarama ili čak možda na harfi. Može i akustična ili klasična glazba ako je opuštajuća. No, glazbe uopće niti ne mora biti. Ako radite s glazbom, glazba će vas sama voditi i razvijati vašu maštu, a ako nemate glazbe, onda sklopite oči i opustite se. Lezite na ležaj, a zatim zamislite najmirnije more na svijetu. Bonacu, ravno more poput ulja. Možete također zamisliti (ako nikada niste vidjeli more) livadu punu cvijeća i ni daška vjetra. Savršen ugođaj ljetne livade na suncu i mir. Polako i duboko dišite i osjećajte kako vam stres nestaje. Opustite mišiće, kosti, ligamente, misli, oči, usta, jezik, zube, noge, ruke neka vam slobodno leža uz tijelo, a noge neka budu ravne. Nako se opustite nekih pola sata i sigurno ćete se osjećati bolje. Evo slika jednog fraktala za koje sam čuo kod GOPE da pomažu pri opuštanju. OVAJ SLUŽI ZA OSNAŽIVANJE: I neću više danas stavljati ništa, tako da vam ne odvlači pozornost. Pokušajte ovo ako želite, ako ne, nema veze, svejedno vas volim! |
Evo novi blog! Ovaj, post! Post!
Evo, ljudi, malo da se javim!
Mozda koja slikica i puuuuno smijeha! Imam nekih viceva, pa uzivajte! Ne mogu puno pisati sada, al cujemo se! Ovaj, citamo se!!! Samo se opustite i zabavite! Volim vas sve!!!! Profesor sjedi u menzi i jede. Dolazi student i sjedne za stol bez pitanja. Ljut zbog takve nepristojnosti, profesor ce otrovno: - "Otkad orlovi i svinje sjede za istim stolom?" Student se digne, pokupi tacnu i veli: - "OK, onda letim dalje." ****** - Što radi Ciganka na olimpijskim igrama? - Smrdi na 200 metara! |
Ah...
|
Vježbajmo optimizam
Evo prilike! Ajmo zajedno! Ostavite optimističan komentar! Možete meni, možete svom prijatelju, prijateljici, dečku, curi, bilo kome! Mami ili tati! Sestri ili bratu!
Ja ću prvi, da probijem led! "Najdraži svijete! Volim svaki listić koji raste u ovo prekrasno proljeće, volim cvjetove koji svjetlucaju na jutarnjoj rosi, volim ptice koje lete i cvrkuću mi pod prozorom! Volim vas sve ljude dobre volje! Svi su ljudi dobri u duši! Kadkad učine nešto što nije ispravno, ali svi žele dobro!" Valjda će biti dobro, ovo mi je prvi post, pa nek je optimističan početak! |
< | prosinac, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv